ZBUNJENO LICE

U mračnoj sobi je stari, drveni, radio, najavio kraj večeri i poželeo svim molekulima prašine laku noć.

Sedeo sam u pocepanoj fotelji, kao optuženi, snop svetlosti je odao moj položaj. Preko puta, u drugoj fotelji, zavaljena, sedela je Veronika i, smeškajući se, pričala o trideset pet hiljada budala koji su došli da se dive njenim, pedeset godina starim, nogama, punim celulita, i skakuću uz pesmice koje je kupila. Zaspao sam. To je bilo dovoljno da shvati da sam umoran i nezainteresovan za glupave razgovore.

Ustala je, pogledala me još jednom, kao u filmu koji nije snimila, i napustila moj pocepani i nestilizovani svet, ostavivši me da sanjam….

2 thoughts on “ZBUNJENO LICE

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s