Start

       Zastao sam i pogledao kroz durbin. Crni talasi prekrili su uprljani horizont. Kraj, pomislih. Najzad ću otići na neko suvlje mesto, na obalu.

Oči su mi se zatvorile od naleta talasa i počeo sam da drhtim. Uzeo sam papir, požuteo od stajanja, i napisao:

‚‚Nestala je pesma u morskoj vodi, nastala je mrlja i crni trag savesti u glaavi. Točkovi, zaglavljeni u lavirintu nedelje, svojim smradom opominju na početak druge strofe. Suprotnost- najnezgodnija premisa u ženskim glavama i ljudskoj sujeti. Pitanja su suvišna, rečenice kratke. Uspavan sam, na prevaru“.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s