Ostala je prašina. Nikog više nema u osvetljenom tunelu, nepoznatoj pećini, u sendviču, opkoljenom brdima i planinskim vrhovima što kolju oblake. Nema ni vetra, proteran je davno, za primer. Ostala je prašina, zauvek položena na hladan beton. Ostao sam i ja, pod prašinom, kao nevidljivi spomenik, u sred šume.
Udahnuo sam duboko. Opio me miris badema, nisam mogao da odolim. Kasno sam shvatio da je to samo jeftina varka, odlazak u slepo i skok u provaliju. Kasno sam saznao da sam postao grafit na sivoj zgradi. Suviše kasno.