Stena

Opet sam tu

Stojim u gužvi, sâm

Odbijam poglede

Kao tenisku lopticu

Preko mreže, daleko.

 

Osmeh, kao jeftina grimasa

Stoji,okačen ispod nosa.

 

Ulazim u hodnik, posustajem

Noga se zazstavlja na vratima

„Šta je sada“, pitam se

I fiksiram pogled.

 

Skamenjen, plovim kroz prašinu

I zaustavljam se na brdu straha

Ponosno, kao i uvek.

 

Skačem i letim, razbijam oblake

Nalećem na avion i umirem

Moja krv pada i lepi se

Po belim fasadama

A krik i dalje leti, šireći se

Po zelenim krošnjama starih platana.

3 thoughts on “Stena

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s