Vesnici proleća

U gasnoj komori je sve moguće. Pronaći ljubav svog života ili umlatiti bivšu ženu i njenog oca, i dobiti oskara za glavnu ulogu u tom filmu.

U gasnoj komori šetaju zombiji, oslobođeni svakog funkcionalnog znanja, lišeni pogleda radoznalaca i srećni što mogu da budu makar i to.

U gasnoj komori, prepunoj, postoji i kap vode, kao spomenik,

U gasnoj komori pronađi spas, ili se pomoli za zdravlje i sreću svojih bližnjih.

U gasnoj si komori i ti, možda,

Osvrni se, ili zagrli neko drvo.

U gasnoj komori, pronađi glavne i odgovorne, oslobodi ih briga. Budi nešto što nikad nisi,  budi važan, makar samom sebi.

Budi vesnik proleća, Pogini, bez straha.

Tužan nikom ne trebaš

Zasmejava me pogled razočaranih i upornih

Zabavlja me strah u očima i odsutnost njihovih prstiju i dlanova.

„Tužan nikom ne trebaš“, odjekuje iz svemirskih zvučnika,

ti si sjaj koji želiš, fokusiraj se i pobedi.

Budi veseo, jer je to bitno,

ne pominji strah, ne pominji bol,

niti bilo kakvu slabost. Ti si samo ono što poželiš da si.

Budi, jer, tužan nikom ne trebaš.